Sukob u mojoj lokalnoj zajednici koji prepoznajem kao izrazito važan nastao je između Republike Hrvatske sa jedne i oko 250 hiljada građana sa druge strane.
Naime, namjera Republike Hrvatske je da dio nuklearnog otpada iz Nuklearne ektrane Krško odlaže u napuštenoj kasarni Čerkezovac smještenoj na Trgovskoj Gori koja je svega par stotina metara vazdušne linije udaljena od centra Novog Grada. Tim potezom ugrozili bi ono najvrijednije – ljudske živote, ne samo građana Novog Grada već svih građana nastanjenih u slivu rijeka Une i Sane, uključujući i građane Dvora i Kostajnice u Republici Hrvatskoj. Pored ljudi ogromne posljedice bi osjetio biljni i životinjski svijet. O ovoj namjeri govori se već godinama. U početku je bila prisutna samo u medijima i djelovala je lako rješivo. Međutim kako je vrijeme sve više odmicalo, građani su uvidjeli da vlast kao da ne vodi dovoljno računa o ovom PROBLEMU pa su uzeli stvar u svoje ruke. Putem nevladinih organizacija (primarno ekoloških) organizovani su protesti pod sloganom „Životima se ne trguje“ u nekoliko gradova. Takođe je pokrenuta peticija kroz koju je prikupljeno na hiljade potpisa. Zatim je jedan stanovnik iz Novog Grada krenuo u vožnju biciklom po gradovima BiH kako bi skrenuo pažnju na opasnost koja nam prijeti. Čak su pojedini građani upućivali mejlove raznim institucijama i organizacijama koji se bave ekologijom i nuklearnom energijom na Evropskom nivou kako bi ih uputili u problem. Sa druge strane vlast je donijela odluku o proglašenju rijeke Une parkom prirode, formirala je ekspertski tim za koji se bavi praćenjem ovog problema i s vremena na vrijeme provuče ovu temu kroz sjednice u skupštini. Po mom mišljenju najveću uogu u iniciranju rješavanja ovog problema imaju građani na čelu sa organizacijom Green Team koja je stigla do Slovenije, učestvovala u brojnim debatama i sastancima te za svoj trud nagrađena Zlatnom plaketom.
Nadam se da će ovu bitku dobiti građani i da će sukob biti riješen bez posljedica.
