Uvod
U svojoj osnovi, omladinski je rad složeni niz profesionalnih principa, praksi i metoda koje omogućuju mladima da vjeruju u sebe i grade pozitivnu budućnost. Bilo da omladinski rad zauzima holistički ili individualni pristup, uvijek se razvija na određenoj fizičkoj lokaciji i ovisan je o trenutnim potrebama mladih na tom području. Tako možemo razlikovati različite tipove omladinskog rada:
Slika 1.: Podjela omladinskog rada, shematski prikaz.
Omladinskim radom nastoji se promovirati osobni i društveni razvoj mladih te im omogućiti glas, utjecaj i mjesto u njihovim zajednicama i društvu u cjelini. Na taj način se pokušava izgraditi otpornost, karakter, samopouzdanje i životne vještine potrebne za život, učenje rad i postizanje ciljeva mlade osobe. Bitno je naglasiti da je odnos mladih i omladinskog radnika u potpunosti dobrovoljan – o čemu i ovisi njegova funkcionalnost.
Analiza
Obučeni i pripremljeni omladinski radnici obično rade s mladim ljudima, kojim se u Bosni i Hercegovini, smatraju osobe od 15 do 30 godina starosti. Prioriteti mladih se ogledaju u nekoliko područja: obrazovanje, zapošljavanje, zdravlje, socijalni status, participacija u javnom životu, kultura, sport i slobodno vrijeme. Stanje položaja mladih u BiH se može pratiti kroz njihov tretman u gore navadenim područjima.
Upravo se navedene karike neformalnog obrazovanja očituju u omladinskom radu.
Na području Grada Mostara, trenutno postoji 27 osnovnih škola i 19 srednjih škola te je registrirano 19 omladinskih udruženja, od kojih 8 spada u studentska udruženja osnovana po afinitetima studenata, a 4 su izviđačka udruženja. Tek su tri nepolitička, nevladina i neprofitna udruženja koja se zalažu protiv rasnih, nacionalnih, vjerskih, političkih, spolnih i drugih oblika diskriminacije te kršenja sloboda i prava čovjeka i građanina te promoviraju razvoj sporta, kulture, umjetnosti, obrazovanja. Iako su službeni podaci o popisu omladinskih udruženja iz 2013. godine, vjerujem da ni danas nije bolja situacija. Podaci o postojanju volonterskih udruženja i skupina ukazuju na to da će mladi (a i druge osobe) rado udijeliti vrijeme za dobrobit zajednice. Postavlja se onda pitanje, u čemu je zaista problem?
U sustavu gdje opće ljudske potrebe nisu zadovoljene, teško je pričati o razvoju znanosti, kulture ili sporta koji zapravo čine identitet neke nacije. Osim neizgrađenog identita, borba se vodi i s osjećajem pripadnosti.
U Bosni i Hercegovini, svi podaci pokazuju da je nezaposlenost problem broj 1. Udio nezaposlenih mladih iznosi preko 60%!
Zdravlje predstavlja osnovni uvjet cjelokupnog razvoja društva, ono je odgovornost pojedinca, zajednice i državnih institucija, a rad na ovim pitanjima je dugoročna investicija. Mladi u BiH se na ovom polju susreću s brojnim rizicima a najintenzivniji su: učinci rata, pogoršani uvjeti života, povećana zlouporaba psihoaktivnih supstanci, alkohola i duhanskih proizvoda, loše mentalno zdravlje (s povećanom stopom suicida), loše fizičko zdravlje prouzrokovano nebavljenjem sportom, vršnjačko nasilje, neinformiranost o seksualno reproduktivnom zdravlju itd. Ovakva ponašanja reguliraju se samo donošenjem zakona o zabrani i zloupotrebi.
Ukupna populacija mladih je osjetljiva grupa i mnogo bliža granici siromaštva nego populacija odraslih. Mladi koji nisu nastavili obrazovanje nakon završene osnovne škole imaju najveći udio u siromašnoj populaciji, 57%.
Što se tiče aktivnog sudjelovanja mladih u javnom životu BiH, još uvijek su nedovoljno uključeni. U praktičnom smislu, sudjelovanje mladih znači da su oni upoznati sa svojim pravima i obvezama u društvu, da ih prakticiraju, brane, da imaju mogućnost predstavljanja svojih potreba, te da se one uzimaju u obzir prilikom kreiranja javnih politika. Neki od izazova s kojima se mladi susreću u ovom području su:
- Nedostatak programskog pristupa
- Transparentnost pri dodjeli i raspodjeli javnih sredstava
- Nedostatak javnih prostora za mlade
- Niska razina rada s mladima
Zaključci i preporuke
Prije svega, potrebno je posebnim obrazovnim procesom, koji je prilagođen raznim skupinama mladih, podržati osobni, društveni i obrazovni razvoj mlade osobe. Prvo ih trebamo naučiti da vrijede i da smo svi jednaki bez obzira od kud (ili koga) dolazimo. Trebamo istražiti njihove vrijednosti, uvjerenja, ideje i probleme te im omogućiti da razvijaju svoj identitet, glas, utjecaj i mjesto u društvu. Tek nakon toga im možemo pomoći da steknu skup praktičnih ili tehničkih vještina i kompetencija da ostvare svoj puni potencijal.
Također im je potrebno ponuditi sigurne prostore. Prostore u kojima će moći istražiti svoj identitet, steći iskustvo u donošenju odluka, pojačati samopouzdanje, razvijati osobne vještine i razmisliti o posljedicama svojih postupaka. Posljedica ovoga može biti donošenje bolje informiranih odluka, promjena u aktivnostima i poboljšanja ishoda za mlade.
No, kako doći do mladih? Kako ih inspirirati, zainteresirati? Sve su to izazovi pred kojima se omladinski radnik redovno nalazi, zbog čega je vrlo važno da se omladinski radnik uključi u način života mladih kako bi zajedno dizajnirali projekte prema vlastitim željama i potrebama. Da bismo im dali aktivnu ulogu, trebamo ih učiniti odgovornima. Učiti ih da učine nešto za „nekog drugoga“ – ali isto to učiniti i za „sebe“. Ponuditi zanimljive sadržaje u slobodno vrijeme. Omogućiti im da istražuju svijet, druge kulture, običaje i tradicije. Naučiti ih kako steći sredstva za projekte. Učiniti ih svjesnim svog identiteta da pronađu svoje mjesto u lokalnom društvu. Pomoći im razvijati multietičnost i multikulturalnost. Dati im do znanja da je i njihovo mišljenje važno te da mogu napraviti razliku.
Omladinski radnik mora slušati i prepoznati potrebe mladih u određenoj zajednici, sa svrhom da im pomogne „prelazak u odraslo doba“ te da im omogući ispunjavanje osobnih potencijala kako bi imali glas, utjecaj i mjesto u zajednici/društvu.
Osim što se primarno trebamo potruditi zainteresirati i aktivirati mlade, trebamo pronaći podršku državnih institucija, osnažiti koordinaciju i suradnju između različitih razina/institucija vlasti u BiH te razviti strategije i strateške okvire za ulaganja u područje omladinskog rada. Sve dok se mladi ne promatraju kao resurs, te bez postojeće strukturirane brige o mladima ne možemo dobiti aktivne članove društva. Gdje na koncu ne pate samo mladi, već i cijelo društvo.
